Nekad mi je sve presporo. Nisam brza osoba u kretnji, ne hodam brzo, ne dišem brzo, većinom ne pričam brzo. Kad su u pitanju procesi, sve bih brzo, brzo, najbrže, a ne ide. Brzo bih zacijelila, iscjelila, napravila. U dahu. Društvo se sporo/presporo kreće jer ljudi sporo zacijeljuju. Fizičke rane brzo zacjeljuju u odnosu na […]
Odlučila sam se pozabaviti tom temom jer je više nego prisutna na svim društvenim mrežama, a kako sam svakodnevni korisnik istih, osjetila sam se ponukana napisati pokoju rečenicu. Kao i obično, iz svoje perspektive. U svemu što danas živimo postoji jaki polaritet. Jedni koji slijede, prate i ugledaju se u ljude koji kroje neke trendove, […]
Kako živiš dan, tako živiš život. Sjedila sam danas malo nad tom rečenicom, ne zato jer je bila nejasna, nego jer je savršeno jasna. Nekad me zaustavi neka slika, neki predmet, osjećaj, nekad neka rečenica. Nije bitno kako poruka stiže, sve dok ju zamijetim. Volim kad zastanem, udahnem i osjetim da sam u trenutku. Gradim […]
Dijete, koje to više nije, odlazi iz kuće. Razlog zašto šutim danima. Danas je kupljena karta. Zagreb- Copenhagen- Helsinki- Outokumpu. Crta prema sjeveru. Gdje ga čeka njegovo nešto, gdje ga čeka njegov netko. Otvorio se put na čudesan način. Svemir se uroti kad znamo što želimo. Trenutno najmanje na tri mjeseca, a ako bude onako […]
Na fejsu stalno kruže tekstovi poput ovog: Bilo bi dobro da se odlučimo za kupovinu novogodišnjih poklona od malih proizvođača, iz dućana s rukotvorinama, od nezavisnih knjižara, od prijatelja/ica koji prave unikatne stvarčice, kozmetiku, odjeću, nakit…od ljudi u našoj okolini koji se opiru lošim stranama globalizacije. Kada bismo napravili tako da naš novac stigne do […]
Drago mi je da smo se prepoznali, drago mi je da smo naletjeli jedni na druge, drago mi je da si ušla u moj svijet, kroz vrata koja su ti otvorena, pred kojima je natpis dobrodošlice. Dugo mi je trebalo da otvorim ta vrata, vrata doma moje duše. Željela sam da sve bude dostojno […]
Vjerojatno svi za sebe ponekad mislimo da smo čudaci. Skrivamo svoje najdraže osobine i male uvrnutosti da bi bili prihvatljivi, “normalni”. Ne znam koliko puta sam se našla u razgovoru u kojem se pokušala definirati normalnost. Jedini prihvatljiv odgovor (meni) je da je to program na veš mašini.Ne mogu reći da sam se odrekla svojih […]
Probala sam. Probala sam razdvojiti sebe na ladice, staviti u fokus na nešto i svu svoju snagu usmjeriti na jedno mjesto. Srušilo me u krevet i podarilo temperaturu unutarnjeg ognja. Ne mogu se deklarirati kao umjetnica, jer je to samo dio mene, a i to je već stavljeno u ladicu ludosti na ovim prostorima. Imati […]
Željela bih reći par riječi o izazovima i malo objasniti zašto svakih toliko krećem u nove. Veliki period života sam započinjala gomilu stvari i ne završavala. Skupilo se tih nedovršenih stvari i kao ogromna hrpa prljavog veša nasred dnevnog boravka dovodilo me do ludila. Malo tog je bilo neka zatvorena cjelina, nešto u što sam […]
Ma nisam, ali skoro kao da jesam 🙂 . Bar su se moje tijelo i duša tako osjećali. Osjećaj totalnog tjelesnog umora kombiniran sa totalnom ushićenošću i ponosom. Rijetko kad sam osjetim da sam ponosna na nešto što sam napravila. Sad sam baš ponosna. Svi imamo svoje maratone. Neki su doslovni. Uvijek su kombinacija jakog fizičkog napora, mentalnog fokusa […]