Vaš utjecaj na ekonomiju

Na fejsu stalno kruže tekstovi poput ovog:

Bilo bi dobro da se odlučimo za kupovinu novogodišnjih poklona od malih proizvođača, iz dućana s rukotvorinama, od nezavisnih knjižara, od prijatelja/ica koji prave unikatne stvarčice, kozmetiku, odjeću, nakit…od ljudi u našoj okolini koji se opiru lošim stranama globalizacije.
Kada bismo napravili tako da naš novac stigne do običnih ljudi, kojima je on zaista potreban, a ne u budžet velikih međunarodnih firmi (koje premalo plaćaju svojim radnicima i prebacuju sjedišta u sve siromašnije zemlje) i podržali male proizvođače, njihova i naša Nova godina bila bi sretnija.

Uglavnom ga postaju ljudi koji stvaraju nešto, ljudi poput mene. Podržavamo jedni druge. Podržavamo jer znamo koliki su sati rada, pogrešaka i pokušaja potrebni da bi se nešto stvorilo. Svatko se snalazi najbolje što zna. Svatko daje sve od sebe. Mi smo umjetnici, proizvođači, marketinški stručnjaci, prodavači, dostavljači. Brinemo o svakom koraku, a najviše brinemo da ne pogubimo nit stvaranja i kreativnosti. Koliko god želimo da se nešto što napravimo svidi nekom drugom, toliko god ne želimo godinama raditi iste stvari jer stvaranje je kreativan proces koji voli promjene. Energija novog je uvijek ljepša, jača, moćnija od nečeg što je već napravljeno tisuću puta. Ponekad je tanak put tu gdje možemo šetati. Stalno na rubu prepoznatljivosti. Dio ljudi te zna po nečemu, a ti si se već debelo odmakao od tog i ne vraća ti se tamo jer nemaš unutarnju konekciju koju si nekad imao s tim što si radio. Traži se ustrajnost. Ustrajnost u stvaranju je neupitna. Ustrajnost u stvaranju istoga, nešto manje. Priroda posla nije takva. Nije to rad na traci koji stalno treba zadovoljiti iste kriterije. Potrebni su nam drugi koraci, različitog tempa i dužina. Potrebni su nam različiti smjerovi u kojima ispipavamo prije svega kako se mi osjećamo u odnosu na ono što stvaramo. Da, treba nam vaša podrška. Svi vole svoj posao obavljati dobro, biti zadovoljni onim što su napravili, vidjeti smisao u tom i napredovanje. U protivnom dolazi do stagnacije i nezadovoljstva. Svim ljudima je to zajedničko, ma čime se bavili. Volimo smisao i napredak, nije bitno u kom polju. Poslovno, privatno, nema razlike.

Elem, što je pjesnik želio reći? Tu smo i radimo najbolje što možemo svoj posao. I kad je suludo i kad smo izmučeni, i kad smo sretni i puni. Postoje nebrojene skupine ljudi nevidljive širem društvu. Žive svoje živote u tišini, najbolje što mogu. Svi mi imamo svoje želje, planove, puteve. Bili oni vidljivi i znani drugima ili ne. Tako je i tako će biti. Svi nevidljivi žele biti vidljivi. Nije stvar u popularnosti, trendu. Stvar je na ljudskoj razini. Ti vidiš mene, ja vidim tebe. Vidim i cijenim to što stvaraš, vidiš i cijeniš to što stvaram. Konekcija između ljudi.

Lakše nam je stvoriti konekciju s nekim tko nam je blizak. Svjetonazorno, emotivno, vizualno.
Voljela bih kad bi se isplela ta mreža vidljivosti među nama. Kad darujete one koje volite mislite na njih i njihove snove, na njihov svijet koji grade. Spajajte ljude koje volite nečim što vi volite i osjećate, uvažavajući svijet osobe kojoj darujete, da vam se ne bi dogodilio, kao meni, da dobijete satensku pidžamu boje breskve, pa poklon postane pomalo uvredljiv, u smislu, ok, mislila si na mene kad si mi kupovala dar, ali da li si me vidjela? Doživjela? 😀 (op.a. za one koji me nisu vidjeli, osoba sam kojoj je 80% garderobe crno,18 % sive, preostalih 2% se odnosi na bijelu i sve ostalo, breskve nema ni u tragovima).

Sad se ponovo vraćam na prigodnu kupovinu na koju svi pozivaju. Pogledajte ljude s kojima se družite na društvenim mrežama i pogledajte ima li tu nešto s čime bi mogli razveseliti neku vama dragu osobu. Na taj način doista doprinosite poboljšanju života ljudi u vašoj okolini. Čudno je kako zapravo zaboravimo da imamo velik utjecaj na ekonomiju.

Objasnit ću vam na svom primjeru, jer je to najlogičniji, teren mi je najpoznatiji :D. Imamo četvero djece, sad za troje dobijamo dječji doplatak zbog cenzusa u kom jesmo. Još par dana, dok ne dignem obrt na noge, suprug je jedini zaposlen. Kupujući od mene, mijenjate naš cenzus i doplatak ide drugima kojima je potrebniji nego nama. Trošimo više, možda odemo na koju obiteljsku večeru, restoran koji nas do sad nije vidio dobiva nove goste, iznajmljivač na moru koji nas nije do sad vidio dobiva nove goste, plaćamo ili cestarinu ili neki prijevoznik dobija svoj dio, kupujem knjige od brojnih prijatelja pisaca na fejsu i njima ide moj dio, počastim se kojim komadom odjeće koju radi moja prijateljica ili si kupim nakit koji izrađuju moji isto tako supertalentirani prijatelji. Sve ostaje u zemlji. Sve se pretače. Pomogli ste zajednici u kojoj živite. Trošeći isti iznos koji ste mislili potrošiti, u vašem trošku se ništa ne mijenja, ali se mnoštvo toga mijenja oko vas.

Eto, na to sam vam htjela skrenuti pažnju. Niste nemoćni kao što mislite, neopisivo ste moćni- kad tako odlučite.