Logika
Opet sam se zaplela u istu priču, ponavljam taj obrazac. Znate što je obrazac, zar ne? Popunjavanje podacima uvijek na isti način, jer ste tako naučili. Dok ne stvorite neke druge obrasce koji su bolji i praktičniji za vas, dok opet ne stvorite neke druge i tako unedogled. Mi ljudi baš volimo ponavljati situacije i ponašanja 😀 . Postoji razlika u gledanju na situaciju, ona doista nije velika u mom slučaju, osim što je velika razlika u onom što mi se/nam se događa u tijelu, u načinu na koji se energija kreće u jednom, u odnosu na drugi scenarij. U oba slučaja ja sam u poziciji u kojoj volim svoj posao i uživam u njemu.
Hooray, to je već sjajna pozicija, nije li?!
Scenarij broj jedan:
Radiš ono što voliš. Želiš, imaš i vidiš rezultate svog rada. Međutim, u nekim segmentima, neki dijelovi ne funkcioniraju. Smišljaš 1000 scenarija, 500 planova, od kojih provodiš 472 i nakon nekog vremena vidiš da to ne funkcionira. Smisliš još 125 planova, u međuvremnu grč u želucu postaje sve veći i sad u panici, na brzinu smišljaš novih 35 planova i kuteva. Nervoza raste. Nokte ne grizeš jer to nije lijepo, a i malo je gadljivo! 😉
Predviđaš kao da si Vakula i čitaš karte i izvlačiš logičke zaključke po provjerenoj knjizi (Logika, Gajo Petrović, godina izdanja 1973.).
Logika je dosta ekzatna znanost, pa ako premisu postaviš na određen način, zaključak će ju lijepo pratiti. Međutim, što se događa ako postaviš “krivu” premisu, odnosno previdiš neke aspekte? Rezultat ili zaključak će te neugodno iznenaditi :D.
E, to se meni dogodilo!
Zaboravila sam postaviti premise onako kako životno ide lakše.
Zadala sam način na koji će se nešto odviti. Ako napravim ovo, to će rezultirati tim (ahahhahahhahaa)! Na taj način život ne funkcionira jer nema prostora za neočekivane situacije koje se odvijaju na dnevnoj bazi. Stvorila sam vezanost na određeni rezultat, koji se treba odviti na točno određeni način. Ništa tu nije loše, samo treba malo preurediti postavke. Scenarij broj jedan danas otpuštam jer je beskristan, zapravo i štetan.
Scenarij broj dva :
Radiš ono što voliš. Želiš, imaš i vidiš rezultate svog rada. Uživaš u tom i osjećaš zadovoljstvo u svakom segmentu. Ne očekuješ točno određeni rezultat, nego uživaš u procesu u svim segmentima i mirno promatraš što se događa kad si opuštena, zadovoljna i sretna. Jer zašto ne bi bila kad voliš ono što radiš? 😀
U tom scenariju izostaje grč u trbuhu, nervoza odlazi gnjaviti nekog drugog sa krivo postavljenim premisama. ;). Odjednom se sve počinje širiti. Vidiš sve više mogućnosti jer te ne zanima cilj, nego sa znatiželjom sudjeluješ u procesu i zanima te kako će to život rasplesti.
Prvi scenarij nudi kontrolu, drugom moraš kontrolu predati i imati povjerenja da se sve uvijek odvija na naše najviše dobro.
Što se tiče držanja stvari pod kontrolom i bedacima je jasno da što više pokušavaš imati kontrolu nad nečim pod a) umnožava se količina stvari koje traže kontrolu, pod b) odjednom shvaćaš da ništa nije pod kontrolom, odnosno stojiš na klizištu i čekaš odron. ;).
Isto tako znamo da kad smo u grču, sve je napor. Ako te uhvati grč u nozi, ne hodaš lagano, to je isto svima jasno. Kao što je jasno da su šake stisnute. Stisnute šake ne mogu primiti dar, niti pomilovati ikog, niti stvoriti išta.
Kao zaključak, logični zaključak, scenarij broj dva je puno prihvatljivija postavka. 😉