Influenceri

Odlučila sam se pozabaviti tom temom jer je više nego prisutna na svim društvenim mrežama, a kako sam svakodnevni korisnik istih, osjetila sam se ponukana napisati pokoju rečenicu. Kao i obično, iz svoje perspektive.

U svemu što danas živimo postoji jaki polaritet. Jedni koji slijede, prate i ugledaju se u ljude koji kroje neke trendove, preporučuju određene proizvode, preporučuju najbolje šampone… Drugi kraj štapa čine ljudi koji pljuju taj “izmišljeni” posao. Za razliku od mase drugih poslova koji nisu izmišljeni ;).
Ljudi imaju potrebu nešto raditi u životu. Većina nas. Kad već želimo raditi, vjerujem da ćete se složiti sa mnom, bolje je da radimo ono što nam je zanimljivo i zabavno.

U razgovoru koji sam vodila danas, shvatila sam da su influenceri jako krivo shvaćene osobe. Pogotovo kad se ljudi sprdaju s tim kako netko zarađuje fotkajući svoju pozadinu ili snimajući se kako jede jogurt. To najbolje pokazuje da se zapravo može zaraditi u svim poljima. Daje nadu svima koji se ne vide u poslovima koji su općeprihvaćeni i smatraju se korisnima, iako postoji hrpa općeprihvaćenih poslova koje plaćaju porezni obveznici, a zapravo su prava magla i imaju još manje veze sa životom nego što je snimanje nekog kako jede jogurt.
U prirodi društva je da se mijenja. Od kad postoji povijest ljudskog roda, promjenu nisu nosili oni koji se slažu s postojećim, nego oni koji ne pristaju na kompromise. Promjenu su nosili i nose oni kojima su se izrugivali, oni koje su spaljivali, oni koje su osuđivali, oni koje su se trudili izolirati, oni koje su proglašavali ludima. Oni koji su nepokolebljivo sljedili svoju put, padali 100 puta i 101. put se osovili na noge.
Uvijek je pitanje osobe koja ima utjecaj i onog koji sluša. Nitko vas ne tjera da da pratite nekog, nitko vas ne tjera da vjerujete nekom, a ne vjerujete onom drugom. To je osoban odabir. Zato me čudi ta bura koja se podiže na te ljude. Uspjeli su privući nečiju pozornost, uspjeli su u tom da im ljudi poklone svoje povjerenje, uspjeli su da im vjeruju.
Zamjera im se plitkoća. Banalnost. Ne razumijem gdje je tu njihova greška. Ukoliko me ne zanima neki sadržaj i smatram ga banalnim- ne pratim. Oni svoj posao obavljaju dobro. Oni vjeruju u ono što oni rade. Za svoje ili tuđe dobro zapravo je svejedno. U povijesti je toliko primjera ljudi koji su bili “ludi” i koje su ljudi sljedili bez pogovora. Nekome je to dobro došlo i razvio je neke svoje sposobnosti, netko je ostao bez glave. Većina populacije je uvijek šutjela dok netko nije rekao da je kralj gol.

Zapravo se uvijek se sve svede na odnos dvoje ljudi. Vjeruje se nekom ili ne vjeruje. Milioni ljudi su vjerovali da su nadljudi, milioni ljudi vjeruju u bezgrešno začeće, neki vjeruju u chemtrailse, neki su zemljoravnaši, neki vjeruju u znanost, neki u Boga, neki u oboje, neki da im crna mačka ne smije preći preko puta, neki da ne smiju jesti vjeverice, neki da treba okrenuti drugi obraz…
Ono što je zajedničko svima je da se u nekom trenutku smiju/izruguju tuđem vjerovanju.
Ništa od onog u što vjerujemo nema smisla na neki način. Naš predznak i stav prema priči daje smisao. Sve je to dio naše priče, našeg životnog iskustva. Nevjerojatna je ta naša šarolikost. Bez nje ne bi bilo toliko bogatstva, toliko pomaka, izuma, rješenja. Bez da netko ne postavi pitanje, ne izloži problem, ne pozove na raspravu, izazove raspravu, nema pomaka. Ti oprečni stavovi nas guraju naprijed. Propitujemo i tražimo rješenja. Pričamo o svom postojanju i svom pogledu na svijet.
U konačnici, sve ostaje na nama i našem izboru. Ukoliko smatramo da je netko plitak, ne pratimo ga, ako smatramo da je netko lud, ne biramo ga ponovo, ne slijedimo ga. Na nama je. Vi mi možete vjerovati ili ne, na vama je ;).