Kako nisam održala stvaraonicu – Priča o pokušaju

Već godinama pišem po razno raznim mjestima i spremam se za radionice. Kako sam nedavno radila na stranici naišla sam na zapis star pet godina. Zapis o tome kako bih željela raditi radionice. Djeca su bila mala, kuća se radila… Pomislim, došlo je moje vrijeme. Spremna sam. Djeca rastu, uvjeti nisu idealni, nikad neće biti, ali ja sam spremna. Imam toliko toga za dati da je teško odlučiti od kud da počnem.

Ova mi je godina jako intenzivna, puno tog je u tijeku, puno toga je u samo što nije varijantama, na puno stvari paralelno radim.
Kako se cijeli svijet u kojem stvaram pretumbava, to je popraćeno i nekim pretumbavanjima u svakodnevnom životu.
Puno toga treba uskladiti, a ponajprije energetski. Svako novo rođenje sa sobom nosi određeni energetski naboj. Ni ovo rođenje nije izuzetak.
Kao i za dijete, pripremiš se koliko možeš, daš sve od sebe, a onda kako bi naši stari rekli – kako Bog da.
Ispalo je da su se ljudi prijavili, pa otkazali, svatko iz svojih razloga.
Uglavnom, sve je bilo spremno, osim što sam ostala bez polaznika. Pa sam pokušala dokučiti zašto (naravno da sam pokušala, vi ne bi? 🙂 )
Mogla sam se praviti da sam održala stvaraonicu. Mogla sam, al to nekako nije moj stil. Ne da mi se lagati i pretvarati da sam nešto što nisam, jer u tom slučaju nisam žena s kojom bi željeli podijeliti vlastite priče. I stvoriti još poneku.
Još prije par mjeseci, kad sam razgovarala s prijateljicom koji mi je najveći strah oko svega rekla sam joj- da ljudi ne dođu. Ok, nacrtala sam svoj strah, ono čega sam se najviše bojala se obistinilo.

I što se dogodilo – ništa.

Preživjela sam bez ikakvih posljedica. Samo sam prošla kroz strah.
Divan dio je došao malo kasnije, kad sam shvatila da nisam obeshrabrena, kad sam dobila osjećaj da sam prošla na testu, testu želim li to doista raditi i kad sam u sebi čula – DA.
Što je jedan mali “neuspjeh”? Zar je to razlog da odustanem? Nije.
Neuspjesi doista ne postoje, samo pokušaji.

I zato opet stvaraonica-16.5.2015.

Razmišljala sam i o tome kako vam možda nisam dovoljno dobro predočila ono što bih željela postići u zajedničkoj suradnji.
Možda i nisam, ali sam u datom trenu napisala i dala najbolje što sam mogla od sebe. Još jedna mala skrivena lekcija. I podsjetnik.
Bitno je jedino da smo od sebe dali najviše što možemo i da smo sami sa sobom čisti oko tog. U tom trenutku, nitko drugi nije važan. Da smo znali drugačije, bolje, mogli drugačije i bolje, zasigurno bi tako i postupili. Ja sam dala sve od sebe. Daklem, sa svim tim sam mirna. Uglavnom, niz usvojenih lekcija, nešto pokušaja i život ide dalje.

Kroz tjedan ću vam približiti ovu i možda još pokoju stvaronicu i smjer u kojem želim ići i što želim s vama podijeliti. Nadam se da ću u tom uspjeti. Ma – sigurna sam! :)))

You may also like

Prijavite se na Newsletter

Prijavite se na mailing listu, primajte kupone za popust, obavijesti o novim radovima u shopu i nadolazećim radionicama.
Ime
Email adresa