Rekonstrukcija

Sad nastavak filmića koji su neki doživljeli kao tužnog.Jer rastavljanje i rušenje nije ugodan proces, ali je ponekad neophodan.

Nakon iskopanog temelja, krećemo prema gore. To je i smisao cijele stvari. Gradnja. Svog doma, svijeta, Svemira. Ovo je samo dizanje kostura. Kad smo uselili u kuću nismo imali strop, bio je osmi mjesec i umjesto vrata imali smo najlon. Od prostorija je jedino kupaona bila uređena. Kuhinja je bila posvuda dok ju nismo napravili. Čak i u hodniku. I malo po malo, naše četiri ruke, uz pomoć šest malih nožica (u to vrijeme) završavali smo prostoriju po prostoriju. Podrum kuće još uvijek je neuređen. Bogatiji smo za još jedno biće. Kuća se stalno mijenja. Stalno. I mi s njom. Svašta smo naučili, svašta smo naučili o sebi. 

Nekako me najviše živcira kad kažem kako bih nešto željela napraviti, a ljudi kažu-polako, strpljivo, ne može se preko noći. Mislim da sam i više nego strpljiva. Mislim da sam apsolutno prestrpljiva. Doktorirala sam strpljivost. Planiram maknuti tu titulu uz svoje ime 😀