Dear soul/ draga dušo,

Drago mi je da smo se prepoznali, drago mi je da smo naletjeli jedni na druge, drago mi je da si ušla u moj svijet, kroz vrata koja su ti otvorena, pred kojima je natpis dobrodošlice.
Dugo mi je trebalo da otvorim ta vrata, vrata doma moje duše.

Željela sam da sve bude dostojno i mene i tebe. Da stvari budu na mjestu, da ti oko bude izloženo ugodi, da hodaš bez žurbe i ne misliš na mjesto kom žuriš.

Kao svaki pravi dom ponekad ima previše stvari, ima sasvim malo kiča jer svaki dom ga ima i treba. Tragove drugih ljudi koje ne želimo micati, tragove drugih vremena kojih se sa smiješkom i laganom nelagodom sjećamo.
Za sve početke potrebni su krajevi.

Hvala ti što pratiš moj novi početak i moj ulazak u vlastitu hrabrost.
Biti hrabra za mene je biti izložena, neskriveno ranjiva i svejedno pristati na to.
Istovremeno zaboraviti na godine i iskustvo i cijeniti godine i iskustvo.
Bit svježa u ideji i iskusna u izričaju. Stajati iza svojih pokušaja, promašaja, želja i težnja.
Moći reći sebi i reći glasno na ulici-
To što nekad nisam uspjela, ne znači da neću.

Pokušati ponovo, ponovo i ponovo. Pustiti glas iako sam ga naučila prigušiti, jer to što sam govorila se nije čulo.
Pjevati tim, nekad davno prigušenim glasom.
Plesati na glazbu u glavi.
Slijediti ritam svojih koraka,
Pratiti ritam svog daha,
Kad drugi kažu, prespora si,
Kad drugi kažu, prebrza si.
Dobrodošla u moj dom, moja ponekad krhka hrabrost i ja te čekamo širom otvorenih vrata.