Odnosi i ljudi
Puno priče s prijateljicama. Pogled iz ženskog kuta. Iz svih mogućih kuteva, a onda back to basic.
UVIJEK je riječ o nama. Kad pričamo i razmišljamo o drugima, kad dajemo savjete, uvijek je riječ o nama. Objašnjavamo si svijet i pokušavamo shvatiti svoju ulogu u njemu. Odobravamo ili ne odobravamo dijelove sebe koji se uvijek reflektiraju u drugim ljudima i u odnosima koje imamo.
Pokušavamo shvatiti i prihvatiti.
Sebe.
Lakše je vidjeti kad je riječ o drugom. Tu nam je dar koji komplicirani odnosi nose. Samo ga vrlo često ne vidimo.
Realno gledajući, kad vas netko nešto pita, traži mišljenje ili čak savjet zna biti neugode pri odgovorima. Jer nikad nismo objektivni (sumnjam da postoji uopće ta vrsta objektivnosti, postoji univerzalna Istina, ali to je sasvim druga tema), uvijek gledamo kroz prizmu svojih iskustava.
Sigurno će vam netko i prigovoriti da gledate tako zbog svojih iskustava, ali realno, zbog tog je i došao k vama. Kroz moje iskustvo koje imam s ljudima, dolaze ljudi koji imaju sličnu energiju vašoj energiji, slične priče vašoj priči, rijetko je u pitanju nešto vama totalno nepoznato.
Mislim da nam se te situacije ponavljaju iz dva razloga.
Prvo,jer time pomažemo i razjašnjavamo sebi. Prođemo kroz svoja iskustva (i boli) iznova i vidimo u kojoj mjeri smo uspjeli iscijeliti sebe i koji dio još uvijek boli i traži iscjeljenje.
Drugi razlog jer doista pomažemo drugima. Pogotovo ako smo uspjeli u nečemu što je tražilo rad, vrijeme i posvećenost. Svojim primjerom na sličnoj situaciji pokažemo ljudima da je to moguće i damo im krila.
Zato,drugi put kad OPET dođe prijateljica s istim problemom, nakon što ju saslušate, nakon što se raziđete sa četverosatne kave, pitajte se koji dio vas tako žestoko traži da se pobrinete za njega.
Baš danas, u razgovoru s prijateljicom sam shvatila jedan mali paradoks. Svi pričaju o tom kako treba slušati sebe, a ne druge. Meni se sve više čini da treba puuuno više slušati druge, a ne sebe. Ne u smislu da vam netko govori kako vi trebate živjeti, nego slušati što vam priča, o sebi i o vama. Puno lakše ćete vidjeti sebe kroz tuđe, nego kroz svoje oči. Kad vam govori netko tko vas uistinu voli i tko je vaš na jako puno razina, onaj koji vidi vaše potencijale koje vi ne vidite, ne budite skromni, ne govorite da pretjeruje, jer on doista vidi i osjeti izvan riječi koje su rečene. Vidi vašu blistavost kad vi vidite jedino zid u koji uglavnom lupate.
Ne zaboravite mu zahvaliti jer vam nosi najveći dar koji vam itko može dati. Vraća vam komadić vas samih i iscjeljuje vas.
