Tvoj život
Kako živiš dan, tako živiš život.
Sjedila sam danas malo nad tom rečenicom, ne zato jer je bila nejasna, nego jer je savršeno jasna. Nekad me zaustavi neka slika, neki predmet, osjećaj, nekad neka rečenica. Nije bitno kako poruka stiže, sve dok ju zamijetim. Volim kad zastanem, udahnem i osjetim da sam u trenutku. Gradim svoje dane oko tog. Svaki dan iznova. Ne baš od bijelog platna, prazne ploče, već od mogućnosti promjene, nadgradnje, gledanja nečeg u što nisam pogledala, nove perspektive. Nekad to ne mogu i to je u redu. To se zove prihvaćanje. Sebe, trenutka i sebe u trenutku. Sve izvanjsko je tu da u tebi pokrene nešto tvoje. Tražiš okidače za prepoznavanje onog što ti je bitno.
Postoje svijetovi unutar tebe. Nigdje ne piše da moraju biti javni, da trebaš dijeliti sve ono što ti se vrti po glavi. Tu je ljepota unutarnjeg života i tu je naše pravo bogatstvo. Tu možeš biti što god želiš, kakva god želiš. Tu u miru možeš graditi što god želiš, živjeti živote koje želiš. Bez da išta podijeliš s drugima. U unutarnjem svijetu možeš biti hrabra, mudra, odlučna, vješta, lijepa, bogata… Samo ti znaš što trebaš i želiš. Tu možeš reći DA svemu što želiš i NE svemu što ne želiš bez, da se opravdavaš nekom, bez da osjećaš grižnju savjesti. Taj prostor je najsvetije mjesto. Tu se gradi tvoja širina, tu se gradi tvoj život. U suglasju sa samom sobom.
No, vratimo se tvom danu. Što radiš u svom danu? Koliko stvari u danu te ispunjava zadovoljstvom? Koliko si vremena odvojila za vlastito zadovoljstvo? Koliko vremena u danu si provela u svom svetom mjestu gradeći život koji te veseli? Zbroji dane koje provodiš obavljajući neprekidan niz poslova za druge. U zbiru – to čini tvoj život. Ovaj, jedini u ovoj koži. Ukoliko se ne posvetiš onom što te raduje kako možeš očekivati da ti život bude radostan? Budeš jednom kad nađeš vremena, sad nije dobro vrijeme. Sad ga nemaš. Ha! Jedino što imaš je to vrijeme koje upravo sad “trošiš”. Ne znaš koliko ti je na raspolaganju. Čemu odgađati? Što ako ga nemaš koliko misliš da ga imaš?
Sjano ako je je pred tobom još 30, 40, 50, godina, a što ako nije? Što ako je godina dana? Da li bi ju živjela na isti način? Da li bi lakše rekla da nečemu i ne nekima? 😉
Možda, kao i ja, ti sad malo sjedneš, nađeš svoju rečenicu, provedeš vrijeme s njom i pustiš da ti odgovor dođe. Izvana ili iznutra. Nije bitno, sve dok zamijetiš odgovor 😉 .
