Pretrčala sam maraton!
Ma nisam, ali skoro kao da jesam 🙂 . Bar su se moje tijelo i duša tako osjećali. Osjećaj totalnog tjelesnog umora kombiniran sa totalnom ushićenošću i ponosom. Rijetko kad sam osjetim da sam ponosna na nešto što sam napravila. Sad sam baš ponosna.
Svi imamo svoje maratone. Neki su doslovni. Uvijek su kombinacija jakog fizičkog napora, mentalnog fokusa i slike jasnog cilja koji vidimo u umu. U mnogočemu sam maratonka, osim u doslovnom maratonu. Nekako se izbjegavam time pozabaviti, iako imam idealne uvjete za treniranje. Bojim se nekako da će me to toliko preuzeti, da ću odustati od svojih drugih, životnih maratona koje trčim.
Nego, da se vratim na moj trenutno otrčan maraton. Kao što ste mogli pročitati u nekom od prijašnjih postova, preko puta moje kuće prije tri godine su rušili drveće i “čistili” kanale. Ostavili nered iza sebe i ne vratili se.
Odlučila sam to raskrčiti iz više razloga.
1) ne izgleda lijepo
2) leglo je zmija i koječeg
3) preko puta kuće je
4) volim taj prostor
Zadnje, ali i ne najmanje važno
5) željela sam pokazati djeci da jedan čovjek čini razliku.
Uspjela sam! Nekoliko dana posla, minimalno mehanizacije. Većina dio je bio u granama koje su obrasle trnjem pa nisam željela uništavati kosilicu. Daklem, velike škare i u trnje 😀
Zadnji dan mi je na momente bilo jako mučno, lagano sam dehidrirala iako su mi čaše vode nošene, glavobolja je dolazila i odlazila u ritmu. Paralelno sam održavala dvije vatre. Pritom sretno u mislima zajedno sa suhim granjem palila svoje neuspjehe, otpore, odustajanja. Čistila fizički i mentalno.
Bilo mi je potrebno. Zato sam i toliko sretna sa završetkom. Vidim plod svog rada, vidim prostor i pročišćenost. Vidim prostor gdje drveće, grmlje i ja možemo slobodno rasti. Oslobodila sam drveće iz trnja, oslobodila sam sebe (bar na neko vrijeme) trnja u svojoj glavi. Sad ostaje jedino redovito održavanje. 😀
Jedna od najvećih nagrada mi je bila to što mi je dijete samo došlo i reklo- nevjerojatno je koliko jedan čovjek može napraviti dobro za okolinu! Bez da išta traži zauzvrat, bez da mu itko plaća, nego zato jer mu je ljepše. Ostala sam totalno zatečena. Rasplakao me. VIDIO JE. OSJETIO JE. Bez da sam mu išta prije rekla. To su čuda u mom životu.
U štogod da ulažeš ljubav, vrijeme, napor (pa do one crte mučnine, pa i preko nje) je tvoj maraton.
Koji su vaši maratoni? 😀
