Drago mi je da smo se prepoznali, drago mi je da smo naletjeli jedni na druge, drago mi je da si ušla u moj svijet, kroz vrata koja su ti otvorena, pred kojima je natpis dobrodošlice. Dugo mi je trebalo da otvorim ta vrata, vrata doma moje duše. Željela sam da sve bude dostojno […]
Vjerojatno svi za sebe ponekad mislimo da smo čudaci. Skrivamo svoje najdraže osobine i male uvrnutosti da bi bili prihvatljivi, “normalni”. Ne znam koliko puta sam se našla u razgovoru u kojem se pokušala definirati normalnost. Jedini prihvatljiv odgovor (meni) je da je to program na veš mašini.Ne mogu reći da sam se odrekla svojih […]
Probala sam. Probala sam razdvojiti sebe na ladice, staviti u fokus na nešto i svu svoju snagu usmjeriti na jedno mjesto. Srušilo me u krevet i podarilo temperaturu unutarnjeg ognja. Ne mogu se deklarirati kao umjetnica, jer je to samo dio mene, a i to je već stavljeno u ladicu ludosti na ovim prostorima. Imati […]
Željela bih reći par riječi o izazovima i malo objasniti zašto svakih toliko krećem u nove. Veliki period života sam započinjala gomilu stvari i ne završavala. Skupilo se tih nedovršenih stvari i kao ogromna hrpa prljavog veša nasred dnevnog boravka dovodilo me do ludila. Malo tog je bilo neka zatvorena cjelina, nešto u što sam […]
Ma nisam, ali skoro kao da jesam 🙂 . Bar su se moje tijelo i duša tako osjećali. Osjećaj totalnog tjelesnog umora kombiniran sa totalnom ushićenošću i ponosom. Rijetko kad sam osjetim da sam ponosna na nešto što sam napravila. Sad sam baš ponosna. Svi imamo svoje maratone. Neki su doslovni. Uvijek su kombinacija jakog fizičkog napora, mentalnog fokusa […]
Često se pogubimo u vlastitim danima. Život ponekad ima svoj dosadan ritam. Dani su nalik jedni na druge. Pretrpani onim što “moramo” napraviti. “Moramo” je namjerno pod navodnicima, jer, uglavnom je riječ o iluziji. Znate kako se kaže umrijeti se mora, sve ostalo… Život se živi između ne mogu i neću, i želim i hoću. […]
Ovih dana na društvenim mrežama puno je toga u znaku drveća, sječa, nedodirljivih i meni nepoznatih ljudi (ne znam ih osobno) koji kroje (ili bar misle da kroje) život kakav misle da bih trebali živjeti svi. Viču u moje ime, ruše u moje ime, psuju u moje ime, ne grade i ne stvaraju u […]
Izronila sam 😉 Kad stvaram pomalo sam zatvorena u svoju školjku. Negdje mi je to proces koji je intiman, proces u kojem gotovo nema riječi. Da riječi za to postoje, onda ne bih imala potrebu se izraziti vizualno. Moj mozak traži slike, koje postoje negdje. Da bih ih našla, ulazim u vlastite tišine. Zato mi […]
U malom noćnom razgovoru pričala sam s prijateljicama o svojim željama/planovima/svijetu onako kako ga ja vidim. Nije malen. Planova je puno. Odustala sam od tog da ih zovem želje. Želje ostaju negdje, u ladicama pohranjenje, daleko od očiju i srca koje se nada i kuca snažno. Pitala me prijateljica da li će mi biti dosta […]
Dragi moji, Dobila sam impuls i onako mi je malo zazvonilo u glavi i u želucu. Što obično znači da ga trebam slijediti. Kraj je godine i crta se podvukla, sad tražimo nove obzore i širine. Osobno volim kod sebe preispitivati neka uvjerenja i micati ona koja su se pokazala kao manje korisna ili ograničavajuća, […]