Danas smo krenuli u grad nas dvoje. Volim ići u grad sa svakim djetetom posebno jer je to onda samo naše vrijeme i imam vremena mirno odgovarati na sto postavljenih pitanja. Nitko ne čeka na svoj red, nitko ne prigovara da je on prije pitao… Nađemo svoj ritam, kupimo sladolede, bombone, sokove i sve […]
Smucala sam se po dvorištu i GLEDALA. Uvijek se iznenadim koliko sam zapravo sinkronizirana s prirodom. U mom vrtu i u meni, iste se drame odigravaju. Sudaraju se proljeće, ljeto i jesen. Nešto je prezrelo, osušeno i odbačeno, nešto nosi plodove, nešto je još u pupoljku. Miris je fantastičan i ono što je divno je […]
U smiraj dana, nakon stotina rečenica koje sam čula i pročitala osjetila sam potrebu da i ja dodam koju. Puno se govorilo o paradi, slavlju, troškovima, odavanju počasti, slavljenju rata, slavljenju mira. Svatko iz svog kuta. Pa da dodam još jedan kut. Čini mi se da je odnos prema zemlji najsličniji odnosu roditelji-djeca. Ljubav prema […]
Vrijeme je za novi post. Malo umjetničko promišljanje usred bure u svakodnevnom životu. S obzirom da smo cjelovita biće, događaju se neka preklapanja. Kako smo u preuređenju i bavimo se konstrukcijama, tako zamjećujem i konstrukcije oko sebe. Teško mi je bilo napraviti izbor fotografija jer su različite u interesu, načinu gledanja, a prvenstvneno u osjećaju. […]
Bila sam u vrtu. Razmišljala sam kako on govori puno o meni, koliko stvari mi poručuje i da to nisam zamijetila danima. Danas jesam. I to je napravilo razliku. Osim onog najjasnije vidljivog (koje povrće preferiram), tu je i niz drugih stvari koje on priča o meni. Volim red, ali stvari ponekad izmaknu kontroli. O […]
Dodirujemo se na sve načine, djelimo svjetove. Dodirujemo se rukama, mislima, energijama. Pozivamo sve da sudjeluju u igri života i nekad zaboravimo da smo ih pozvali. Povezani smo, svi. Svjesno ili nesvjesno. Obzirom da je nesvjesno življenje življenje s koprenom preko očiju, trudimo se s vremena na vrijeme ukloniti je, ne bi li lakše vidjeli […]
Mijenjanjem koraka, mijenjanjem brzine koraka mijenjamo sebe na vrlo suptilan način. Nenametljiv, bez prisile. Naš dah se produbljuje. Zastajemo i spontano udišemo duboko. Osjećamo kamenčiće pod stopalima ili primjećujemo razliku između hodanja po travi i po neasfaltiranom putu. Razmišljanje o obvezama koje nas čekaju lagano nestaje. Živimo u trenutku. Biti u skupini ljudi koji zajedno hodaju i dijele svoju energiju i lagano se isprepliću s energijama drugih ljudi i ponovo spajaju s energijom prirode je divan način za provesti dan.
Već godinama pišem po razno raznim mjestima i spremam se za radionice. Kako sam nedavno radila na stranici naišla sam na zapis star pet godina. Zapis o tome kako bih željela raditi radionice. Djeca su bila mala, kuća se radila… Pomislim, došlo je moje vrijeme. Spremna sam. Djeca rastu, uvjeti nisu idealni, nikad neće biti, […]
Subota, 9. svibnja 2015. Dragi moji, Presretna sam da vas mogu pozvati u moje malo, pitoreskno, selo na Stvaraonicu – Šetnja s pogledom. Ostvaruje se ono što je zacrtano već prije deset godina. Kada smo kupovali kuću, nakana je bila da ona bude mjesto okupljanja, druženja i mjesto gdje će se ljudi odmoriti od svakodnevnih […]
Ušla sam u ovaj dan gotovo kao i u svaki. Nešto mirnija i zadovoljnija jer su neki pomaci u kući napravljeni. Jutro je teklo svojim tijekom i polako se pretvaralo u dan. Moji mali rituali, beskrajna pitanja, traženja odgovarajuće odjeće, nestalog para čarapa, spremanja za školu. Ispunjeno kao i svaki dan. Kao i svaki dan, […]