Trenutak
Ušla sam u ovaj dan gotovo kao i u svaki. Nešto mirnija i zadovoljnija jer su neki pomaci u kući napravljeni. Jutro je teklo svojim tijekom i polako se pretvaralo u dan. Moji mali rituali, beskrajna pitanja, traženja odgovarajuće odjeće, nestalog para čarapa, spremanja za školu. Ispunjeno kao i svaki dan. Kao i svaki dan, skoro sve smo odradili na vrijeme.
Čeka me još sto stvari za obaviti danas. Informacije, dogovor za zubara, neke nove hrpe veša i neke samo moje stvari.
I sve to ne bi bilo bitno i ne bih pisala o tome da se nije pojavio taj TRENUTAK. Odbljesak od nečeg što sam vidjela, gotovo u prolazu na upaljenom tv-u.
Jasan, totalno, emotivan trenutak.
Nekad nam se dani nanižu i naprosto ih odrađujemo. Uspješno, ali samo ih odrađujemo. Jedan zadatak, drugi, treći, pa…Uspješno to radimo.
Paralelno s tim danima nam se nižu želje koje želimo i neki drugi, samo nama važni zadaci. Nekad ih uklopimo u prvi niz, nekad ne. Ponekad sanjamo i maštamo kako bi bilo dobro da imamo par dana samo za sebe, kako bi radili ovo i ono, da nemamo te obveze koje imamo. Koje smo si sami odredili kad još nismo znali na što sve pristajemo i kad nismo znali sveobuhvatnost istih.
Ponekad nam se čini da se ne osjećamo, da nestajemo.
Volimo i brinemo se za ljude oko sebe. Volimo i brinemo se za djecu koja nam trče ispred nogu. Svađamo se, mirimo se, ljubimo se, razgovaramo…
Prođu dani tako.
I pojavi se trenutak. Koji nas uzdrma do samog našeg korijena.
Trenutak kad svom silinom OSJETIMO silinu ljubavi koju osjećamo.
Osjetimo kako smo satkani i isprepleteni, kako svi ti trenuci u danu vrlo često prolaze neosvješteni i kako se vrlo često uzimamo zdravo za gotovo.
Osjetimo kako nam je u ruke dan neprocjenjiv dar za koji smo pristojno rekli hvala,a u ovom, baš tom trenutku silno jako,iz dubine duše, bez trunka pristojnosti, samo s ogromnom ljubavlju kažemo HVALA. Jer smo osjetili neprocjenjivost dara.
Shvatimo da smo svim tim komadićima svakodnevnosti tkali sebe, da se nismo izgubili ni na trenutak, samo smo možda brojali niti iz straha da ne pogriješimo. I da se život tka tako jednostavno u svakom trenu i šare postaju sve divnije i divnije.
Moj živote, skidam kapu i duboko ti se klanjam.
