Šetnja s djetetom i druge čudesnosti
Danas smo krenuli u grad nas dvoje. Volim ići u grad sa svakim djetetom posebno jer je to onda samo naše vrijeme i imam vremena mirno odgovarati na sto postavljenih pitanja. Nitko ne čeka na svoj red, nitko ne prigovara da je on prije pitao… Nađemo svoj ritam, kupimo sladolede, bombone, sokove i sve potrebno za preživljavanje i krenemo u avanturu.
Vidjeli smo neka čudesa! Otišli smo u Botanički vrt u jutarnjim satima. Sram me je priznati koliko rijetko tamo idem, koliko rijetko sam tamo išla dok sam još stanovala u Zagrebu. Mali komadić raja, svima dostupan, često otvoren, besplatan ulaz, nadohvat ruke. Nije lak zadatak s nestrpljivim šestgodišnjakom ići bilo kud, a kamoli u Botanički vrt. Male dječake uglavnom impresionira voda, golubovi, kornjače i ribice, ostalo baš nije jako interesantno.
Ponovo, po ne znam koji put sam si obećala da ću se zavući tamo na pola dana i promatrati, promatrati, u miru. Za sad dijelim samo komadić ljepote.
Ne znam kako da vam prenesem svoju začuđenost onim što sam vidjela, svoje oduševljenje. Kasper je bio impresioniran, a ja – ja sam bila veće dijete od njega u tom trenu. Vidjela sam naaaajveće lopoče ikad. Od malena sam fascinirana njima i crtala sam ih satima iz nekog razloga (gledajući ih u Enciklopediji prirode).
Daklem, uđem ja u jedini staklenik u koji se može ući i vidim ih. Goleme, ogromne, moćne, sjajne. Onako, za dobro jutro. I mislim si, jutro teško može započeti na ljepši način od ovog. Nas dvoje koji se vrtimo oko ih golemih listova, gledamo ribice, izlazimo, vraćamo se nazad. Oči su nam širom otvorene, gledamo u te male, prirodne čamce i jedan i drugi se pitamo da li bi izdržali našu težinu. Koliko su monumentalni, to nam izgleda vrlo vjerojatno. U mislima sam u Južnoj Americi koja im je postojbina. Zamišljam kako izgleda krajolik koji ima ovakve biljke! Hvata me želja za putovanjem. Istražujemo okolne bazene s biljkama, virimo u staklenike u koje ne možemo ući, pozdravljamo vrijedne radnike i dijelimo svoje oduševljenje s drugim posjetiteljima. Našli smo i grm primjeren za penjanje jer teško je objasniti dječaku da se na drveće ne može penjati kad je okružen istim. Zbog obaveza odlazimo iz Botaničkog i nastavljamo šetnju gradom. Meni je bilo prekratko, ali apsolutno fascinantno i divno iskustvo.
Uglavnom, vas u Zagrebu molim da odvojite malo vremena, barem posla sata i skoknete do Botaničkog, a vas izvan, ako vas put nanese prema Zagrebu, ne zaboravite posjetiti ovaj pravi mali dragulj u srcu grada. Ljepota, mir, klupe u hladovini, neobične biljke (ima i muholovka ;), prekrasno drveće koje vas štiti od ljetnih vrućina.
Dobrodošli!
