Štrudl

Uspjela sam, konačno sam uspjela! Trebale su mi godine i godine, prvenstveno zbog premalog broja pokušaja. Obožavam mijesiti dizana tijesta, raditi kruh, štrukle, njoke, mlince, tjesteninu. Probala sam nekoliko puta i nije mi uspjelo izvući tako tanko, pa sam kupovala gotove kore. I uvijek malo sa čežnjom uzdahnula na to.

Moja baka Ana (od djetinjstva zvana Koka) radila je najbolji štrudl na svijetu. Odrasla sam uz nju i uvijek ju s divljenjem gledala kako obučena u svoju cvijetnu pregaču razvlači tijesto preko cijelog stola. Kao sva djeca krala sam nadjev i nervozno čekala i cupkala da se štrudl ispeče. Vadila sam ga kipućeg i dok su me prsti pekli od vrućine, trgala komadiće. Dobrih 15 godina sam slušala- ne jedi tako vruć, boljet će te trbuh. Nikad, baš nikad me nije zabolio :).

Sjećam se nje, njene kuhinje, svojih prstiju i božanstvenog ukusa tog štrudla. Moja mama i pokušavala i nije uspjevala, a bila je odlična kuharica. Možda baš zbog tog sam negdje odustajala. Savladala sam štrukle jer je za njih u redu malo deblje tijesto, ali štrudl, štrudl je neka druga priča.
Sve do danas. Danas smo moja Koka i ja radile skupa. Danas je sve bilo kao nekad, davno, davno…
I još nešto drugo, meni jako važno je danas kao nekad, ali to je druga priča. 🙂