Smiješni životi

Smiješni su životi kad malo bolje pogledamo dane u kojima živimo, nekad toliko ležerno i bez napora.
Sve je isprepleteno i nekad mi se čini da nema početka ni kraja. Ponekad ima smisla, ponekad ga ne vidim (iako vjerujem da mi je pred nosom). Trenutno pričam o danu kad sam zbilja dobra sama sa sobom i kad glajdam. Dan kad nema otpora i kad pratim impulse.

Dan koji otpočinje kavom i igranjem igrice dok desnom stranom mozga osluškujem kud me nosi. Redovno pranje veša, razmicanje po kući, pa red brušnja, gledanja, spajanja komada u glavi. Dodajem čavle na kraćenje, pa provjera jela u pećnici. Opet odlazak van, red priče, gledanje supruga koji vrijedno vari, brusi, pa završavanje komada. Vješam veš, zapazim da je svjetlo divno, pa red fotografiranja, vrijeme je za ručak i popodnevnu kavu.

Pomalo nemirno čekam da suprug završi sa svojim poslom da složim ono što već dva dana imam u glavi. Skupljam veš, mašem djeci koja odlaze na vatrogasnu vježbu i za dvije minute krećem s varenjem.
U međuvremenu sam čitala raspravu na fejsu o zagrebačkim obećanjima plaće za majke s troje i više djece. Otčitala gomilu negativnih komentara o tome kako ne žele plaćati nas neradnike koji imamo troje, četvero i više djece. Sliježem ramenima. Ne ulazim u rasprave, pogotovo ne besmislene.

Odlazim u svoj neradnički dan i nastavljam sa brušenjem. Skulptura poprima oblik, mrak pomalo pada, nastavak me čeka sutra.
Smiješni su to životi, smiješne su te košuljice koje oblačimo i svlačimo u pet minuta. Malo s maskom na licu, malo s ogromnim rukavicama na rukama, malo s kuhačom u ruci. Jednako uživam u svemu. Kako u mirisu metala, tako i u okusu zelene salate s jabukom i acetom balsamicom.
Skačem iz jedne sebe u drugu, umjetnica, radnica, majka, kuharica, spremačica, supruga… Redosljed nije bitan, mijenja se svakih toliko.

Dan je još daleko od kraja. Red pisanja, uređivanja fotografija i teksta, rađenje planova oko nekih poslova koje trebam pokrenuti, pa tamo oko jedanaest vrijeme za jogu i meditaciju i mirni udah. Nakon tog uvijek postoji mogućnost dva smjera. Ili krevet ili nešto što mogu u gluhom miru noći završiti, pa se to protegne do 4 ujutro.

Tako mi neradnici s četvero djece mirno živimo svoje živote, sasvim zadovoljni njime i njegovom raznolikošću i mogućnostima koje nam nudi. Zahvalni za svaki dan u kojem smo stvorili nešto, naučili nešto ili nekog, pomilovali i zagrlili dijete.