Zašto puštamo fotografe i televiziju u kuću? :D

Pitaju se ljudi zašto puštam fotografe u kuću i zašto stavljam u novine, zašto televizija. Koja mi je korist od toga? Za vas koji ne znate-financijski nikakva. Ne postoji ni minimalni honorar za to. Novine sebi pune sadržaj, a meni je kao reklama za nešto (to je njihovo objašnjenje). Zbilja sam se pitala zašto. Zašto dopuštam da vire u moj privatni prostor?  Dugo sam razmišljala o tom. I svaki put sam dugo razmišljala prije nego što sam pristala. Prije svega, mi ŽIVIMO u toj kući i ona u svakodnevnom životu ne izgleda kao u časopisu. Kao što ja izgledam drugačije kod bojam ili kad sam spremna na izlazak. Dobro dođe neko generalno čišćenje i dotjerivanje i izrada nekoliko stotina novih sitnica 😉

Kao drugo, smatram da je izuzetno bitan prostor u kojem živimo, rastemo, radimo i dišemo. I nije svejedno kako izgleda. Jer bi trebao biti odraz nas. Suprug i ja smo gotovo cijelu kuću sami napravili. Kostur je kupljen, rastavljen, pa ponovo sastavljen od strane majstora koji se bave tim. Ostalo su naše četiri ruke napravile. 

Više je razloga zašto pokazujem. Jedan od njih je- ne odustajte, vjerujete u svoje snove. U nama je želja za vlastitim, većim prostorom sazrijevala kako smo mi sazrijevali. Ljudi su nas odgovarali i govorili- što će vam kuća? To je projekt bez kraja. A mi smo govorili, daaaaaa, to i želimo. Želimo stalno nešto raditi, stalno nešto mijenjati. Nekad ispadne bolje, nekad lošije, kao i sve u životu. Nekad bolje skuhaš ručak, nekad lošije, that’s life.
Većinu tog smo radili prvi put. Kad je suprug nešto malo pogriješio u projektu ulaznih stepenica, nekoliko puta sam mu rekla, ma ne uzrujavaj se, to ti je prva kuća. S drugom će biti lakše. Umjesto toga ispravio je grešku u proračunu (pih, nekako su se rasplinuli snovi o drugoj kući ;))

On je imao nekih malih iskustava u projektiranju osnovnih konstrukcija, radio je zid/nišu u našem bivšem stanu, pa nišu kod prijateljice. Ali to je bilo to. Informatičar je po struci i prirodni matematičar, što nam je značajno olakšalo izračun potrebnih materijala. Da sam ja išla kojim slučajem to računati, materijala bi bilo za napraviti Burj Dubai, ali bi me zaustavio očigledan nedostatak novaca.

Ono što bih vam htjela prenjeti nekako, ono što je jako bitno, da je u našoj kući jaako malo stvari koje su kupljene gotove. Mislim da je najminimalnije moguće. Sav namještaj je ili napravljen (glavni stol i stolci, ljuljačka, trosjed, bračni krevet, dječji kreveti, polica za knjige, stolić za laptop) ili je dobiven od dragih ljudi koji su voljeli svoj namještaj, ali im se više nije uklapao. Ili je pak  nađen na krupnom otpadu, pa preuređen. Rasvjetna tijela smo većinom sami napravili, kupili smo samo dvije lampice u hodniku. Nema skupih komada namještaja, nema dizajnerskih stolaca i svjetiljki. Odnosno ima, samo mi još uvijek nismo svjetska marka (to ćemo tek postati).
I znam, sad ćete reći, nisu svi spretni s rukama. I to je donekle točno. Donekle. Ne poričem da moj suprug ima prirodnu nadarenost za napraviti nešto. Ne poričem da je meni Akademija i godine provedene tamo dala neka znanja o materijalima i postupcima prema njima i s njima. Ali korijen svega je ipak negdje drugdje. U energiji i volji koja je usmjerena prema stvaranju. Prema stvaranju svog malog svijeta, u kojem nešto izgleda onako kako bismo mi željeli. Koliko god ima prekrasnih stvari i koliko god mi se one sviđale (a nagledala sam ih se i napinala na tisuće), meni je najdraže da sam okružena stvarima koje imaju našu energiju i koje su jedinstvene.One su naš mali trag postojanja i rada, ljubavi i upornosti. Da, jesu samo stvari, ali su i male kreacije. I odvojeni su sati rada na njih. Sati učenja, brušenja, bojanja. Ja sam prvi put gletala u životu. I pogletala sam 180m2. I isto toliko pobojala (nekoliko puta, neke stvari ), prvi puta radila mozaik u životu (napravila cijeli sokl oko kuće), prvi put stavljala kamenčiće na pod ljepilom za pločice ili stavljala stari crijep na zid stepenica. Sami smo betonirali kuhinju, suprug je prvi put stavljao cigle na pod. „Majstor„ koji nam je radio pod (koji je trebao biti jednostavan) ga je krivo napravio (jedan od rijetkih majstora koje smo imali na kući), pa smo ispravljali njegovu grešku. I zaključili, ako nešto loše napravimo, uvijek možemo reći da to nije ni bitno jer nismo majstori. Koliko puta ste nekome platili, a on vam je loše nešto napravio i nikad se nije vratio da bi to popravio? Koliko puta ste se natezali s majstorima i molili ih da se vrate i isprave grešku? Svaka čast! Mi za to nismo imali živaca i svoje greške smo ispravljali sami. I ispravljamo.

Nemate prostora? Većina stvari je napravljena ili na stolu za kojim jedemo ili na drugom stolu koji je u podrumu. Suprug je na tom stolu cijelu jedu nišu sastavio s nekoliko ladica…Nemate alata? Ni mi nemamo neke posebne. Kupimo jeftine alate koji imaju tri godine garancije, ako ga ubijemo, većinom dobijemo novi nazad. Zapravo vrlo malo smo ih uništili. Naravno da u nedostatku supersjajnih, pregenijalnih strojeva sve ide nešto teže ili sporije, ali kud nam se žuri zapravo? Gledati televiziju? (Ma stignemo mi i to).

Ne znate šivati? U životu nisam napravila ništa prema kroju. Ne bavim se visokom modom da bi to bilo bitno. Sašila sam baldahin, tone jastučića i presvlaka, preko nekoliko torbi, posteljinu… Naravno, trebate imati mašinu. Možda ju ima vaša mama i skuplja joj prašinu? Prvu sam dobila od svekrve (ona je imala dvije u nasljedstvu), drugu od prijateljice (kojoj je skupljala prašinu). Najveća mudrolija kod šivanja je znati dobro zategnuti konac. Kad to savladate, samo nebo je granica . Trenutno skupljam traper za tepih od trapera. Sistem quilta. Pogađate-nikad to nisam radila. Baš me zanima rezultat.

Ja bih vam samo željela reći- Usudite se! Ne znate koji su vaši talenti dok ne krenete raditi. Internet je pun filmića koji objašnjavaju kako nešto napraviti. Netko sigurno zna dobro objasniti. Ili budite ludo avanturistični i odmetnite se, pa kud vodi, da vodi. Naravno, ne petljajte se u struju, vodu i plin, ako niste sigurni. Ali neke stvari obojati, zalijepiti, mogla bi biti zabava veća nego što slutite. Odaberite neki stari komad i pogledajte što možete od njega napraviti. Ako ste se već odlučili baciti jer vam se ne sviđa, što ćete izgubiti ako se malo poigrate s njim. 

Usudite se jer vaš život je vaša igra. Gdje možete kršiti sva pravila, ako ne u svoja četiri zida? Molim vas obratite pažnju koji su zidovi nosivi- te ne dirajte.