Strast

Strast ima mnoga lica. Ovo je jedno od mnogih. Volim miris metala. Volim metal. Pročišćen u vatri, rastopljen, oblikovan. Volim kad iskre frcaju svud oko mene. Volim sposobnost da ponovo zablista nakon što maknem hrđu s njega, iako volim i hrđu jer je znak da je živio i da se mijenjao.
Metal i ja se volimo jako od moje prve samostalne izložbe 2001., ljubav je nadograđena na koloniji u Sloveniji 2002. godine. Uvjeti rada bili su savršeni, materijala je bilo u izobilju, imali smo radnike na raspolaganju, još uvijek mislim da kipari kad umru, odu na jedno takvo sretno mjesto… Tada sam se prvi put okušala u varenju, onom ozbiljnijem, s bocama.

Otkrila sam pravu strast- kombinaciju straha i prepuštanja. Strah, jer postoji mogućnost povrede i osjećaj da svejedno ne mariš za to jer je ovo toliko uzbudljivo i prepuno mogućnosti da nemaš drugi izbor nego krenuti srcem u to. Ako to nije strast, onda doista ne znam što je. 🙂
Dugo je to stajalo po strani i ja maštala o tome kako ću jednom, opet imati te uvijete rada i imati materijal, opremu, radnike… Prijateljica me podsjetila na očigledno. Pa imaš sve to! Imaš aparat u kući! Imam i radnika (suprug je opet nagrabusio) i materijal koji ljubomorno čuvam u šupi i uvjeravam sve da to nije staro željezo. Ostala sam zabezeknuta kad me pitala zašto ne radim kad mi je to toliko napeto. Mislim da sam ju gledala kao malo dijete koje je napravilo neku sitnu nepodopštinu, a na pitanje zašto je to napravilo odgovara čista srca- ne znam. Jer doista ne zna zašto. Ni ja nisam imala ni jedan razlog zašto ne. Jedino što je preostalo je krenuti u to, ponovo.

I tako sam se krenula ponovo baviti se svojom strašću, tako neprigodno odjevena za strastne trenutke 😉
Smijuljila sam se u sebi pri pomisli na diskrepanciju u hashtagu lust između mene i neke od Kardashiana, ali svakom njegovo. Žene imaju mnoga lica, neka su privlačna drugima, neka su privlačna nama. Ja volim ovo svoje lice. Podsjeća me da mogu sve što želim i da je dovoljno da želim. Ne, još uvijek nemam željenu lakoću i sigurnost u baratanju, još uvijek pitam kako da ovo ili ono, ali to će doći s vremenom. Uvijek je to tako kad se strastveno bacimo na nešto ili nekog 😉 Prepustimo se, pa što bude- bit će.