Vjera
Priča o vjeri je priča mog života. Priča o vjeri je priča svačijeg života. Ne govorim o religiji, nego o vjeri. Odmalena nas uče da to svežemo zajedno. Ja sam se naučila da to odvežem. Davno sam se tome naučila.
Ne vjerujem da na svijetu postoji osoba koja je nevjernik. Vjerujem da postoje ateisti, ali ne vjerujem da postoje nevjernici.
Vjera je u samoj srži našeg bića. Bilo da se oslanjamo na Boga, Svemir, Sebe ili Prijatelje. Negdje uvijek vjerujemo u nekog ili nešto.
Postoje stvari u kojima zapinjem. I kad zapnem, znam da je došlo do disbalansa vjere u mom biću.
Rodila se Sumnja koja je negdje dovoljno zaljevana da je uspjela narasti. Nekad i više nego što je trebala. Kao i korov u mom vrtu. Nekad naprosto naraste više nego što bih trebao. Nekad, jer ga ne uklonim na vrijeme, a nekad jer su vanjske okolnosti u pitanju. Kao sad npr. kad kiša pada danima. Ono što je bitno je da sam svjesna u svakom trenu da je korov tamo i da ću ga ukoniti. Bilo bi dobro da to učinim dok mu korijen ne ojača, ali bolje ikad nego nikad.
Ono na što nisam još uvijek našla odgovor je zašto sumnjam, a u životu mi je preko nekoliko tisuća puta pokazano. Doslovno. Pokazano. Vidljivo. Materijalizirano. Zašto onda Sumnja? Koji dio mene ju neprestano rađa?
Koji dio mene ne otpušta kontrolu i ne opušta se? Kad se pustim i kad prihvatim, sve kreće kao po špagici. Lagano, sretno, bez napora. Možda Sumnja stanuje u meni u apartmanu tik do Vjere. Rado bih da Vjera zauzme cijeli kat, a Sumnja završi u garsonjerici. Možda zato jer mi je teško nekog izbaciti na ulicu?
Moja tri najveća projejekta na kojima sad radim su Dopuštanje, Opuštanje i Otpuštanje.
Sve u što sam u životu ulagala veliki napor i trud nije baš urodilo plodom ili je pak nesrazmjer koristi i uloženog truda bio loš. Tamo gdje nisam pokušala kotrolirati i gdje sam bila savitljiva kao drvo na vjetru, sve je išlo puuuno laganije i bez nekog velikog opterećenja. Kuća, pronalazak kuće je bio zapravo lagan rad. Rad na kući bez obzira na uloženu energiju je bio lagan rad jer je bio podržan od strane Svemira i jer je bio radostan. Najteži dio u svemu je bio onaj koji sam pokušala kontrolirati. Od kud mi materijal za raditi, od kud mi novci za materijal za raditi i sve na tu temu. Neke stvari u čekale godinama da bi bile napravljene u dan ili dva. Kad sam bila spremna. Neke stvari još uvijek čekaju. Zato i radim na svoja tri velika projekta skoro na dnevnoj bazi.
S Vjerom. 😉