Realitet

Realitet je ono što gledamo, način na koji gledamo. Odabir onog što vidimo i osjećamo. Ovo je podsjetnik meni. Na moj realitet.

Krenula sam tražiti onu ljepotu u danu, onu koja se skriva. Onu koju ne nađete dok ne obzanite da ju tražite. Našla sam ju brzo, nekoliko metara od ulaza u dvorište.
Drhturila sam na vjetru iako me sunce grijalo. Našla sam slike koje su mi vratile odraz onog što osjećam. Postala sam promatrač, analiza je došla kasnije.

Voda u kanalu je bila lagano uzburkana vjetrom, povremeno je dolazilo do totalne distorzije slike. Gledala sam u slojevitost onog što je preda mnom. Sloj mulja, lišća, vode, odraza, ljepote. Čiste ljepote.

Moje drhtanje se preklapalo sa drhtanjem slike u vodi. Pomaci unutar mene preklapali su se sa pomacima koje vidim ispred sebe. Slika koju sam vidjela u toj jakoj pomaknutosti je i dalje bila lijepa. Svi dijelovi slike su bili lijepi. Čak i mulj.

Veselje se skrivalo u tom pomaku i neznanju onog što će nastati u kretnji. Lovila sam te trenutke. Kao i trenutke jasnoće kao kontrasta. Jedno i drugo donijelo je mir.

Sve oko nas je beskrajno komplesno i beskrajno jednostavno istovremeno. Odrazi naših osjećaja nam se stalno vraćaju kroz slike, ljude, situacije. Promatrali mi slojevitost u lokvi vode ili čovjeka koji diše do nas, isto je. Jedno nije banalnije od drugog, jedno nije ljepše od drugog. Sve je to način da otkrijemo gdje smo i što smo.