Advent u Zagrebu
Pratim po društvenim mrežama rasprave o adventu u Zagrebu. Emocije su jako uzburkane. Svi imaju nešto za primijetiti. Meni je to uvijek jako zanimljivo, ta naša različitost i svi mogući kutevi gledanja na istu stvar. Podijeljenost društva je i ovdje vidljiva. Uvijek je vidljiva kad su jake emocije u pitanju. Ljudi se lakše izlažu i kontrola nad emocijama popušta. Kolektivna energija se jako diže, kontrast se povećava.
Jedni su protiv kiča, drugi su protiv gužve, treći protiv konzumerizma, četvrti protiv štandeva, peti protiv kobasa, kuhanog vina i fritula na svakom vuglu. Sad oni drugi koji su za blještavilo, kupovinu, kobase, gužvu, rakiju, druženje. Pa oni kojima će to „adventsko ludilo“ izvući godinu i konačno će poplaćati zaostatke koji se vuku kroz godinu ili će zaraditi svoje prve novce u životu i biti jako ponosni na to. Pa oni koji se raduju da bi opet mogli biti najbolja Božićna destinacija. To opet uzrujava one prve, jer će se gužva povećati.
Mene zanima SVAČIJE mišljenje jer mi govori kako se netko osjeća i gdje ga nešto žulja. Pitam se kad se digne halabuka oko konzumerizma o čemu je riječ? Stvaramo, trošimo i tako uokrug. Zašto bi nas živciralo da netko kupuje? Po našem mišljenju pretjerano. Zašto je pretjerano? Zašto si ne bi priuštio nešto što želi? Da li ih ljuti što bi oni željeli, a ne mogu? Zato jer netko kupuje nepotrebno? Pa ne krca nečiju kuću, krca svoju. Trebao bih podijeliti manje sretnima? A što ako radi 12 sati dnevno? Mislite da ne zaslužuje nešto što ga veseli? Na koji način to pogađa vaš život osim u dijelu da vas bocka emocija koju izaziva u vama. Što ako netko kupuje samo u to doba godine i odlučuje se proslaviti obiteljski završetak godine. Nagraditi se za još jednu uspješnu ili u najmanju ruku preživljenu godinu? Zašto ne bi darivao one koje voli? Zašto ne bi darivao sebi nešto?
Pitanje gužvi je također vrlo zanimljivo. S obzirom da živim na mirnom selu, meni taj šušur paše s vremena na vrijeme. Volim vidjeti da grad koji sam ostavila ŽIVI, da ljudi stoje okupljeni oko visokih stolova i pričaju, da netko zapleše po cesti ili se oklizne na ledu. Da li je sve po mom ukusu? Nije! Pa što? Ja sam gost u vlastitom gradu i uživam u tom. Jednako kao što uživam kad dođem na kišu i totalni kaos koji ona izaziva u Zagrebu.
Zanimljiv mi je još jedan kontrast koji se javlja. Dio Zagrepčana je lud od gužve, vrlo često je to onaj isti dio koji se čudom čude našim Dalmatincima koji su ludi od gužvi koje im mi kontinentalci napravimo ljeti. S tim da sezona u Dalmaciji traje puno duže. I jedni i drugi će imati benefite od svog teškog rada i svi su ih zaslužili. Dio ljudi neće imati svoju uobičajenu komociju prolaska gradom, a neće imati koristi od tog, tzv. kolateralne žrtve. Kako na sjeveru, tako i na jugu.
Mene sve to zabavlja jer sam bila u razno raznim ulogama u cijelom tom procesu. I netko tko se odmarao i netko tko je radio na hladnoći, netko tko je kupovao i netko tko nije znao kako će išta kupit, a tako je želio. Netko tko je pio vino, jeo kobase, fritule i zaljevao rakijom. Netko tko se (pre)glasno smijao u prolasku gradom, netko tko je kupovao u zadnji tren, netko tko je radio do zadnjeg trena, netko tko nije imao za vino, rakiju, kobase i fritule.
Na kraju, ja sam netko, kao i većina vas, koji je proveo Badnje veče i Božić samo u društvu svoje obitelji, uz bor, lampice i kolače slušajući Božićne pjesme. U tom trenu, advent i gužve su za nama, Mir doista zavlada danom (i Svijetom) i jedino što je bitno je da smo tu, zajedno. U Miru.
