
Umjetnost svakodnevnog života
Ne pronalazim danas vremena za ono što dio mog bića traži. Dan je dugačak i vjerujem da će se naći dio vremena i za to. Kuham domaću juhu, radim rezance i mlince. Pretvaram se (ili ne?) da je riječ o nečem mom i kreativnom.
Istinski me zbuni kad netko za sebe kaže da nije kreativan jer mislim da je to naprosto nemoguće. Stvoreni smo kao osobe da stvaramo.
Na primjer, nahraniti sedmero ljudi. Imamo iste sastojke koje će različiti ljudi uporabiti na različite načine. Samo po sebi to je kreativno ili ljepše rečeno- stvaralački.
Od brašna, soli i jaja nastaju u rezanci i mlinci. Stvar je omjera i načina izrade. Rezanci se suše pa režu, pa kuhaju, mlinci se peku, pa kuhaju, pa prže. Različiti principi i procesi za iste sastojke. Puno je tu stvaranja.
Želja da se ugodi drugima, da se ugodi tijelu, da se stvori atmosfera za stolom, da se povežemo kao obitelj.
Kritičari su neizostavni. Jedan nije gladan, dvoje ne jede domaću juhu, ni domaće rezance (bez obzira na uložen trud, volju i ljubav), troje ne vole mlince i jedu krumpire. Dvoje stavlja u juhu peršin, jedan jede juhu bez rezanaca s peršinom. Dio salate se radi s češnjakom, dio bez (jer naravno, neki ne vole češnjak ili ga ne vole u salati), dvoje ne jedu salatu jer ju ne vole. Jedan ne jede ni krumpir, ni rezance, ni mlince jer je promijenio način prehrane.
I sad mi recite da nije isto baviti se ručkom i umjetnošću! Sve je vidljivo na uzorku od sedmero ljudi.
Pa nek mi netko kaže da se nisam stigla baviti umjetnošću danas.