Crveno

Priznajem, volim prelaziti preko crvenog. Kad sam pješak i s oprezom. Volim tu svoju malu građansku neposlušnost. Volim osjećaj slobode i odabira. Moja prijateljica nije takva. Ona ČEKA.

Zanimljiva se stvar dogodila u Beogradu, toliko mi je postalo jasno vidljivo da sam morala napisati post.
U Beogradu je svejedno prelazite li zebru preko crvenog ili zelenog. Rizik da ćete nastradati je jednak. Možda čak i veći na zelenom jer se upaljenim zelenim svjetlom osjećate sigurniji i zaštićeniji. Što je u ovom slučaju lažan osjećaj. Zamjetila sam da je prijateljica krenula prelaziti preko crvenog, naizgled riskirajući više, a zapravo manje…

Stoga, prelazite preko crvenog ponekad, ne bezglavo dakako, riskirajte, napravite mjesta za male slobode koje na kraju se skupe u jednu veliku. Nema garancije ni za šta u životu. Ni za šta…