Izazovi, otpori i rezultati

Imala sam neke pripremljene tekstove, al eto, dani se mijenaju, mi se mijenjamo, pa što se i tekstovi ne bi mijenjali.
Danas završava moj 30 dnevni izazov. Napraviti nešto svaki dan- An art piece a day keeps the doctor away ;))
Redovito sam se bavila nečim što dugo odgađam i boli me što odgađam jer je moje i zove me, jer znam da je dobro za mene.
Proteklih mjeseci radim na svim tim potisnutim i meni važnim stvarima koje sam malo gurala pod tepih i maknula sa liste prioriteta.
Sjela sam i revidirala svoju listu.
Sebično sam stavila svoje potrebe vrlo visoko na listi. Smiješno je da mi je je nelagodno napisati da sam stavila svoje potrebe na prvo mjesto. U redu, i na tom ću poraditi… Sve u svoje vrijeme.

Cijela ova godina je vrlo turbulentna i jako puno tog se promijenilo. Želje, odnosi, ideje i predrasude… Prelomila sam se na milion načina, a opet negdje bila jako svoja.
Negdje usred ljeta nastao je jedan od većih lomova, odnosno prijelomni trenutak.
Nakon što sam vidjela fotografije s rođendana moje kćeri, ostala sam u blagom šoku vidjevši sebe.
Vizualna slika je bila daleko od slike na koju ja sebe doživljavam. Imam godine koje imam, s tim nikad nisam imala problema. Na stranu bore (a živjela sam, naravno da ih ima). Nego nešto u stavu mi je izgledalo prestaro za mene. Nešto u načinu na koji sjedim, nešto u mimici lica.
Da skratim priču- promijenila sam prehranu i uvela svakodnevno vježbanje joge. Na period od mjesec dana. Rekla sam si da to sasvim lako mogu preuzeti kao ideju. Samo mjesec dana.

Krenula sam. Raspoloženja su se vrtjela ringišpil, emocije jurile na površinu. Prigovarala sam si, pa se smirivala i bila nježna prema sebi. Pa opet kruta prema sebi, pa opet nježne riječi. I tako sat za satom…
Promjene su postale vidljive, jako vidljive. Nakon mjesec dana shvatila sam da se baš sjajno osjećam bez obzira na emocionalne turbulencije i nastavljam dalje. Unutar tri mjeseca s konfekcijskog 44 (što bih se reklo na knap) do 38. Bez ijednog dana gladovanja. S jednim jedinim danom u kojem bi ubila za kakao ;).

Kad sam napravila prvih 5 pozdrava suncu bila sam mokra kao miš. Kapala sam podlozi za vježbanje. (fotografija priložena 😉 )

joga

Ni dva tjedna kasnije mogla sam ih napraviti 28 komada da se ne oznojim!! Dva tjedna kasnije! Naša tijela su čudesna. ČUDESNA!
Odlomila sam svoje otpore jedan po jedan. Polako, lomila sam ih u intervalima od 10 minuta nekad. Nagovarala se, najviše truda sam uložila da budem nježna prema sebi. Da si ne predbacujem, da uočim priču koju pričam godinama i promijenim joj kraj jer očekujem drugačiji završetak.

Godinama se opirem tome da nešto radim u malim koracima, malim, malim, mikro koracima. Moja narav je sklona sve ili ništa solucijama. Govori li su mi ljudi, polakoo, čujem ja, ali nikako da primjenim. Jer bih odmah sad SVE. To se naravno širi i po drugim poljima života.

Pitanje stvaranja je za mene minsko polje. Nakon toliko godina posvećenih djeci, kući, negdje stalno to stavljam po strani i čekam bolja vremena. Čekam trenutak u kojem ću imati sve uvjete. Nikad nemamo sve uvjete. Niti ih zapravo kao bića trebamo. Trebamo izazove. Trebamo osjetiti koliko nam je do nečeg stalo.

Uglavnom, nakon uspješnog eksperimenta sa jogom i prehranom i divnim rezultatima koji su se dogodili putem, odlučila sam se na izazov svakodnevnog stvaranja na mjesec dana. Bez obzira na sve. Bez obzira koliko je dobro, da li je dobro, naprosto raditi i vidjeti kud me to vodi. Fotografije radova stavljam da vidite rezultat samo jednomjesečnog rada. Naravno da se nisam zadržala na jednom radu dnevno, jer kad radite nešto što volite, lako se zaigrate.

DSC_9832 DSC_9812 DSC_9836

U tom mom izlaženju na van, u predstavljaju ugodnih i manje ugodnih djelova života negdje me snažno vuče jedna ideja.
Imam jaku, jaku, jaku želju da smo zajedno u tom. Razmišljam već danima kako da vas pozovem da mi se priključite. Došla sam na ideju za koju ste mi potrebni VI.

Voljela bi da prihvatite izazov, na mjesec dana, ma na sedam dana, da pokušate svaki dan odraditi ono što stalno odgađate za neka druga vremena. Bez obzira što je to. Prehrana, vježbanje, stvaranje, čišćenje ladica, bacanje nepotrebnih stvari, šetnja, meditacija, ples… Bilo što što znate da je dobro za vas, a odgađate. Uostalom, koliko života imamo na raspolaganju? Zašto stavljamo ono što je nama bitno na čekanje? Zašto da stavljamo zadovoljstvo i ispunjenje na čekanje?
Čini se dosta nerazumno, zar ne?
Imam prijedlog. Napraviti ću grupu na Facebook-u koja će se zvati SoulCraftZone-Izazovi. Bila bih van sebe od sreće da mi se pridružite u toj grupi i podijelite svoje izazove sa svima. Svoje napredovanje u mikro koracima koji na kraju, neminovno nose makro rezultate.

Uživajte u procesu i malim pomacima. Volite se i tetošite i budite dobri prema sebi sa stalnom sviješću da radite nešto što je divno za vašu dušu.
Otkrivajte svoj život u širini u kojoj može biti, nitko to ne može obaviti bolje od vas.

You may also like

Prijavite se na Newsletter

Prijavite se na mailing listu, primajte kupone za popust, obavijesti o novim radovima u shopu i nadolazećim radionicama.
Ime
Email adresa