Dnevnik promatranja

Ovo je tekst koji je trebao ići uz izložbu, ali ga moram smanjti jer nema mjesta u katalogu. O veličini kataloga obaviještena sam naknadno, kad je sve predano i prevedeno na engleski. Ovim putem zahvaljujem Sandri Vešligaj koja je opet podmetnula svoja leđa i znanje kako bi mi olakšala život <3.

 

Dnevnike vodimo da bi olakšali dušu, jasnije vidjeli stvari, zabilježili prioritete, pohranili ideje, razradili stare ideje i na kraju vidjeli napredak na mjestima na kojima ga teže uočavamo.

Vodim dnevnik, uglavnom vizualan. Tražim nepoznato u poznatome, u stvarima koje me okružuju svakodnevno. Prevodim na svoj vlastiti, unutarnji jezik. Na taj način pratim dnevnu mjenu u onome što zamjećujem, što mi je u fokusu i što želim razraditi.

Transformacija ide u raznim smjerovima:

  • iz vizualnog u vizualno
  • iz vizualnog u taktilno
  • iz zamišljenog vizualnog u zamišljeno taktilno
  • iz osjećajnog u stvarno (u trenutku)
  • iz osjećajnog i stvarnog u opipljivo
  • iz prirode u objekte koje koristimo (primijenjeno)
  • iz vanjskog svijeta u unutarnji
  • iz unutarnjeg u vanjski

Moj svijet čine emocionalna previranja i burne reakcije unutar kuće u kojoj živi četvero djece i dvoje odraslih, vješta migoljenja između svega onog što želim, što oni žele, što proživljavam, što oni proživljavaju. Čine načini na koji volim i na koji sam voljena. Čini kuhanje ručka i miris upravo pokošene trave, beskrajne hrpe veša i računa. Čine tihi noćni sati kad radim, kad čujem, kad osjetim… Čine druženja s prijateljima, duge šetnje kroz šumu, sati smijeha i mirnog odmaranja na ljulji u dnevnom boravku…

Želim svjesno proživljavati trenutke, raditi svjesne odabire i donositi brze odluke. Želim uživati u raznim ljepotama u svakom danu, i tu ljubav, taj način gledanja i osjećanja pulsa života, prenijeti na djecu. Želim istraživati načine na koje se mogu izraziti, savladavati tehnike i materijale u kojima mogu stvarati. Trebam ljude i njihovo viđenje svijeta, jer pune moj svijet, proširuju ga, tjeraju me da promišljam svoj i učim drugi način pogleda na sve.

Želim živjeti, a ne životariti ili preživljavati.

Svačiji život je svijet za sebe. Pun razmišljanja, ljubavi, promišljanja, osjećaja, akcije, pasivnosti, rada, odgađanja, stvaranja, razaranja, dobitaka i gubitaka. Pun svime onim što osjetimo, u konstantnim valovima i titraju. Malo smo gore, malo dolje, nekad u periodima, nekad u danu…

Beskrajno uživam u različitosti naših svjetova, svi su neizmjerno dragocjeni.

Voljela bih kad bi ova izložba i moje izlaženje u svijet, potaklo vas da nađete svoje različitosti, potražite svoje blago i preispitate se gdje ste unutar svog života i što njime želite dati. Sebi i drugima.

You may also like